Jaguar

The Jaguar (Panthera onca), sisavac je Novog svijeta iz obitelji Felidae. Jedna je od četiri 'velike mačke' u rodu 'Panthera', uz tigra, lava i leoparda Starog svijeta. Jaguar je treća najveća mačka nakon tigra i lava. Jaguar je najveća i najmoćnija mačka na zapadnoj hemisferi.

Sadašnji raspon Jaguara proteže se od Meksiko (s povremenim viđenjima na jugozapadu Ujedinjene države ) u velikom dijelu Centralna Amerika a južno do Paragvaj i sjeverni Argentina .

Karakteristike Jaguara

Jaguar je kompaktna i mišićava životinja. Prašumski jaguari općenito su tamniji i znatno manji od onih koji se nalaze na otvorenim područjima, vjerojatno zbog manjeg broja velikih biljojeda u šumskim područjima.

Jaguari narastu do oko 1,62 – 1,83 metara (5,3 – 6 stopa) u duljinu i visoki su oko 67 – 76 centimetara (27 – 30 inča) u ramenima. Rep im je dugačak 2 – 3 stope (0,6 – 0,9 metara). Jaguari su teški oko 36 kilograma (80 funti). Zabilježeno je da veći jaguari teže 131 – 151 kilogram (288 – 333 funti).

Osnovna dlaka jaguara općenito je tamno žute boje, ali može varirati do crvenkasto-smeđe i crne boje. Jaguar je prekriven 'rozetama' za kamuflažu u svom staništu u džungli.

Točke se razlikuju od dlake do pojedinca i od pojedinog Jaguara. 'Rozete' mogu sadržavati jednu ili više točkica, a oblik točkica varira. Pjege na glavi i vratu općenito su čvrste, kao i one na repu, gdje se mogu spojiti i formirati traku. Donji dio trbuha, grlo i vanjska površina nogu i donjih bokova su bijeli.

Među jaguarima, kao i kod drugih velikih mačaka, javljaju se rijetke albino jedinke, koje se ponekad nazivaju 'bijele pantere'.

Jaguar fizički najviše sliči leopardu, iako je jaguar čvršće građe, a po ponašanju i karakteristikama staništa bliži je tigru.

Jaguari su drugi najjači od svih sisavaca. Jaguar ima kratku, zdepastu strukturu udova što ga čini dobro prilagodljivim penjanju, puzanju i plivanju. Glave su im robusne, a čeljust izuzetno snažna.

Jaguar dijeta

Jaguari su mesožderi (mesojedi). Jaguari će jesti razne životinje, uključujući ptice, jaja i sisavce kapibare , griješit ćeš , tapiri, kornjače i aligatori . Jaguari često zakopaju svoj plijen nakon što ga ubiju, kako bi ga kasnije mogli pojesti. Jaguar se često opisuje kao noćni, ali je točnije mraz (vrhunac aktivnosti oko zore i sumraka).

Jaguar je uglavnom usamljeni grabežljivac koji vreba i stane u zasjedu i oportunist je u odabiru plijena. To je također vršni predator (grabežljivci koji, kao odrasli, obično nisu plijen u divljini u značajnim dijelovima njihovog raspona od strane bića koja nisu njihove vlastite vrste) i ključni grabežljivac , igrajući važnu ulogu u stabilizaciji ekosustava i reguliranju populacija vrsta plijena.

Jaguar je razvio iznimno snažan ugriz, čak i u usporedbi s drugim velikim mačkama. To mu omogućuje probijanje oklopa oklopnih gmazova i korištenje neobične metode ubijanja. Jaguar ugriza izravno kroz lubanju plijena između ušiju kako bi zadao smrtonosni udarac u mozak.

Zabilježeno je da pojedinačni jaguar može svojim čeljustima vući bika teškog 360 kilograma (800 funti) dugog 8 metara (25 stopa) i zdrobiti najteže kosti. Jaguar lovi divlje životinje teške do 300 kilograma (660 funti) u gustoj džungli i njegova niska i čvrsta tjelesna građa stoga je prilagodba njegovom plijenu i okolišu.

Stanište jaguara

Jaguari su velike, divlje, graciozne mačke koje žive u prašumama, močvarama, pustinjama i područjima s grmljem. Ove usamljene mačke često imaju jazbine u špiljama. Jako je povezan s prisutnošću vode i uz tigra je vrlo dobar plivač.

Ponašanje Jaguara

Jaguari su teritorijalni. Kao i većina mačaka, jaguar je samac izvan grupa majke i mladunčeta. Odrasli se općenito sastaju samo kako bi se udvarali i parili te sebi prisvojili velike teritorije. Teritori ženki, veličine od 25 do 40 četvornih kilometara, mogu se preklapati, no životinje se uglavnom izbjegavaju. Stanovi mužjaka pokrivaju otprilike dvostruko više područja, varirajući u veličini ovisno o dostupnosti divljači i prostora te se ne preklapaju. Za označavanje teritorija koriste se tragovi struganja, urin i fekalije.

Kao i druge velike mačke, jaguar je sposoban rikati (mužjak snažnije) i to radi kako bi upozorio teritorijalne konkurente i konkurente u parenju. U divljini su primijećeni intenzivni napadi kontra poziva između jedinki. Njihovo urlanje često nalikuje ponavljajućem kašlju, a također mogu vokalizirati mjaukanje i gunđanje. Borbe između mužjaka se javljaju, ali su rijetke. Sukob je obično oko teritorija. Raspon mužjaka može uključivati dvije ili tri ženke, no on neće tolerirati upade drugih odraslih mužjaka.

Reprodukcija jaguara

Ženke jaguara postižu spolnu zrelost u dobi od oko 2 godine, a mužjaci u dobi od 3 ili 4 godine. Vjeruje se da se jaguar pari tijekom cijele godine u divljini, iako se broj rađanja može povećati kada je plijena u izobilju. Estrus ženke jaguara je 6 – 17 dana od punog ciklusa od 37 dana, a ženke će svoju plodnost oglašavati tragovima urinarnog mirisa i pojačanom vokalizacijom. I mužjaci i ženke jaguara će se tijekom udvaranja kretati šire nego inače.

Parovi za parenje se nakon parenja razdvajaju i svu roditeljsku brigu preuzimaju ženke. Trudnoća traje 93 – 105 dana. Ženke jaguara rađaju do 4 mladunca, ali najčešće samo 2 mladunca. Majka neće tolerirati prisutnost mužjaka nakon rođenja mladunaca, s obzirom na rizik od kanibalizma dojenčadi. Ovakvo ponašanje također nalazimo kod tigra.

Mladunci se rađaju slijepi, progledaju nakon 2 tjedna. Mladunci se odbijaju od sise u dobi od 3 mjeseca, ali ostaju u porodnoj jazbini 6 mjeseci prije nego što odu pratiti majku u lovu. Oni će ostati u društvu svoje majke jednu do dvije godine prije nego što odu kako bi uspostavili teritorij za sebe. Mladi mužjaci isprva odlaze, boreći se sa starijim jaguarima dok ne uspiju osvojiti teritorij. Tipičan životni vijek jaguara u divljini procjenjuje se na oko 12 – 15 godina. U zatočeništvu jaguar živi do 23 godine, što ga svrstava među najdugovječnije mačke.

Status zaštite jaguara

Jaguari su ugrožena vrsta zbog gubitka staništa i pretjeranog lova od strane čovjeka te njihov broj opada.

Sav lov na jaguare zabranjen je u Argentini, Belizeu, Kolumbiji, Francuskoj Gvajani, Hondurasu, Nikaragvi, Panami, Paragvaju, Surinamu, Sjedinjenim Državama (gdje je na popisu ugroženih prema Zakonu o ugroženim vrstama), Urugvaju i Venezueli.

Lov na jaguare ograničen je na 'problematične životinje' u Brazilu, Kostariki, Gvatemali, Meksiku i Peruu, dok je lov na trofeje još uvijek dopušten u Boliviji. Vrsta nema zakonsku zaštitu u Ekvadoru ili Gvajani.

Trenutačni napori za očuvanje često su usmjereni na edukaciju vlasnika farmi i promicanje ekoturizma (oblik turizma koji je privlačan ekološki i društveno osviještenim pojedincima). Jaguar se općenito definira kao 'krovna vrsta' vrsta čiji su zahtjevi za područje prebivališta i staništa dovoljno široki da će, ako je zaštićen, mnoge druge vrste manjeg područja također biti zaštićene. Vrste kišobrana služe kao 'mobilne veze' na razini krajolika, u slučaju jaguara kroz predatorstvo. Organizacije za očuvanje stoga se mogu usredotočiti na osiguravanje održivog, povezanog staništa za jaguara, uz spoznaju da će druge vrste također imati koristi.